Ukrajina vjeruje da je pronašla put do pobjede: Može li nova strategija slomiti Rusiju?

Sugovornici tog lista u Kijevu smatraju da je rat ušao u novu fazu i da Ukrajina više ne pokušava poraziti Rusiju velikim kopnenim ofenzivama, nego joj sustavno oduzeti sposobnost da nastavi rat.

"Došli smo do prekretnice"

Jedan od njih je 46-godišnji časnik ukrajinske vojske Serhij, koji danas zapovijeda bojnom od 300 vojnika u Slavjansku. Nakon četiri godine rata i dvije teške rane, smatra da se odnos snaga mijenja.

„Došli smo do prekretnice“, rekao je za Foreign Policy.

Kako navodi, ukrajinske bespilotne letjelice sada nanose ozbiljnu štetu ruskoj energetskoj infrastrukturi, logističkim centrima i tvornicama koje proizvode komponente za moderno naoružanje, prenosi Nova.rs.

Posebno ističe kampanju presijecanja opskrbe Krima streljivom, gorivom i hranom.

Na pitanje kada bi poluotok mogao biti potpuno odsječen od Rusije odgovorio je: „Mislim da to možemo učiniti do kraja ljeta.“

Prema njegovim riječima, to bi predstavljalo veliko političko poniženje za Vladimira Putina, koji aneksiju Krima iz 2014. smatra jednim od svojih najvećih političkih uspjeha.

Umjesto frontalnih napada – udari na rusko gospodarstvo

Autor navodi da bi ovakav optimizam prije godinu dana zvučao nerealno jer je Ukrajina tada djelovala bez jasnog plana.

Međutim, posljednjih mjeseci Kijev je, prema ocjeni analitičara, razvio koherentnu strategiju koja koristi njegove prednosti, a napada ruske slabosti.

Predsjednik Centra za globalne studije Strategija XXI Mihajlo Gončar kaže da je cilj Rusiji oduzeti novac kojim financira rat.

„Možemo presjeći značajan dio prihoda kojima se financira ruski ratni proračun, izazvati krizu s gorivom i precizno prekinuti ključne karike u opskrbnom lancu vojne industrije, čime ćemo smanjiti ili čak spriječiti proizvodnju preciznog naoružanja“, rekao je Gončar.

Konačni cilj, dodaje, jest da Moskva izgubi sposobnost vođenja rata, uz što manje ukrajinskih žrtava.

Uzor je uništenje Crnomorske flote

Nova strategija oslanja se na iskustvo iz Crnog mora.

Bivši ministar obrane Andrij Zagorodnjuk još je prošle godine predložio koncept „strateške neutralizacije“, prema kojem se neprijatelj ne uništava izravno, nego mu se oduzima sposobnost djelovanja.

Kao primjer naveo je praktičnu neutralizaciju ruske Crnomorske flote. Ukrajina je, iako nije imala klasičnu ratnu mornaricu, pomorskim dronovima uspjela prisiliti ruske brodove da napuste bazu u Sevastopolju.

Bivši britanski ministar za oružane snage James Heappey taj je uspjeh nazvao „funkcionalnim porazom“ ruske flote.

Sada Kijev pokušava isti model primijeniti i na drugim bojištima.

Umjesto skupih ofenziva poput neuspjele protuofenzive iz 2023., cilj je ruske postrojbe učiniti neučinkovitima prekidanjem njihove opskrbe.

Sve dublji udari po Rusiji

Posebno važan dio strategije predstavljaju napadi na ruske rafinerije, skladišta goriva i naftovode.

Prema podacima koje prenosi Financial Times, Ukrajina je od početka godine pogodila ruske rafinerije čak 194 puta, jedanaest puta više nego u istom razdoblju prošle godine.

Posljedice se već osjećaju.

Više od polovice ruskih regija prijavilo je nestašice goriva ili ograničenja njegove prodaje.

Moskva je zbog toga počela uvoziti benzin iz Indije, što autor ocjenjuje vrlo neugodnom situacijom za trećeg najvećeg proizvođača nafte na svijetu.

Istodobno, Rusija je zabranila izvoz benzina, zrakoplovnog goriva i dizela kako bi sačuvala domaće zalihe, što dodatno smanjuje prihode državnog proračuna.

Nova generacija ukrajinskog oružja

Veliku ulogu u novoj strategiji ima ministar obrane Mihajlo Fedorov, bivši čovjek iz tehnološkog sektora, koji je u vojsku uveo pristup temeljen na analizi podataka i novim tehnologijama.

Ukrajina sve više koristi nove bespilotne letjelice i rakete.

Među njima je dron Hornet, razvijen u suradnji s američkom tehnološkom tvrtkom koju financira bivši direktor Googlea Eric Schmidt. Zahvaljujući umjetnoj inteligenciji, ovaj dron uspješnije izbjegava rusko elektroničko ometanje i preciznije pogađa ciljeve.

Tu je i krstareća raketa Flamingo, dometa oko 2.900 kilometara, koja omogućuje napade duboko unutar Rusije. Autor navodi da je upravo ona vjerojatno korištena u nedavnom napadu na najveću rusku rafineriju u Omsku, više od 2.400 kilometara od bojišnice.

Ukrajina je, kako se navodi, blizu i razvoja vlastitih balističkih projektila.

Istodobno, inženjeri rade na novim dronovima koji bi mogli proširiti takozvanu „zonu smrti“, područje kroz koje se pješaštvo praktički više neće moći kretati bez velikog rizika od udara.

Što bi bila pobjeda?

U Kijevu nitko ne očekuje osvajanje ruskog teritorija.

Cilj je, prema autoru, da Rusija izgubi mogućnost vođenja rata.

Kao primjer navodi povlačenje ruskih snaga iz Hersona 2022. nakon što su rakete HIMARS presjekle njihove opskrbne linije, kao i nedavno povlačenje ruskih postrojbi s Kinburnske prevlake nakon ukrajinskih udara na logistiku.

Prema Zagorodnjukovoj viziji, Ukrajina bi postala snažno naoružani „čelični jež“ koji bi mogao trajno odvratiti Rusiju od novih napada.

Krim kao ključ

Autor smatra da bi upravo Krim mogao biti odlučujući čimbenik.

Osim vojnog značaja, uspjeh Ukrajine na tom poluotoku imao bi i goleme političke posljedice.

Pojedini dužnosnici u Kijevu vjeruju da bi poraz Rusije na Krimu mogao ozbiljno uzdrmati Putinovu vlast.

Analitičarka Alina Frolova podsjeća da mnogi u Ukrajini povlače paralelu između Putina i ruskog cara Nikolaja I., koji je nakon ponižavajućeg poraza u Krimskom ratu umro politički slomljen.

I dalje postoje velike prepreke

Ipak, autor upozorava da Ukrajina i dalje ima ozbiljne probleme.

Rusija raspolaže znatno većim brojem vojnika i velikim arsenalom balističkih projektila, protiv kojih Kijev ima ograničenu zaštitu.

Dodatni izazov mogla bi biti nova ruska mobilizacija, o kojoj se sve češće govori i koja bi mogla dovesti stotine tisuća novih vojnika na bojište.

Istodobno, dugoročni uspjeh ukrajinske strategije ovisi i o nastavku financijske i vojne potpore Europe, koja bi mogla oslabjeti ako u pojedinim državama na vlast dođu proruske desničarske stranke.

Ipak, autor ocjenjuje da su signali zasad pozitivni jer su europske zemlje na nedavnom summitu NATO-a ponovno potvrdile potporu Kijevu.

Na kraju zaključuje da Ukrajina sada računa na strategiju postupnog iscrpljivanja Rusije.

„Plan je nastaviti pritiskati Moskvu sve dok nešto ne pukne. Nadajmo se, zbog Ukrajinaca, da će se to dogoditi prije nego kasnije“, zaključuje Caryl u tekstu za Foreign Policy.